19.-24.01.2017.
Stopiranje po Carreteri Austral dovelo nas je do mjestašca Villa Cerro Castillo. Smjestili smo se u hospedaje El Rodeo, kod Don Juana, starijeg kauboja s brkom, čizmama i stavom. Nakon obaveznog mesa i craft piva (svako mjesto s više od sto stanovnika ima svoju pivovaru), krenuli smo na četverodnevni izlet po planini Cerro Castillo.
Detalj iz Ville Cerro Castillo
Pošto je početak staze udaljen 30ak kilometara od mjesta, planinarenje smo opet započeli već standardno brzim stopiranjem. Fascinantno je kako ovaj način prijevoza dobro funkcionira s obzirom na frekventnost vozila na cesti – u prosjeku jedno svakih pet minuta.
U početku smo prolazili većinom kroz polja i šume. Na svakom koraku bile su krave. Neke su bježale glavom bez obzira, dok su neke ljutito mukale na nas. Osim njih, na stazi nije bilo nikoga pa smo mogli nesmetano uživati u prirodi. Planine prema kojima smo išli su se polako nazirale iza oblaka.
Početak staze 
Livada i brda 
Crvena planina
You shall not pass
Drugi dan započeli smo hodanjem kroz suncem okupanu šumu, uz rijeke i vodpade. A onda smo se krenuli uspinjati na prijevoj po golom raspadnutom kamenju. Ova žuta pustinja bilo je u potpunoj suprotnosti sa zelenilom doline iz koje smo krenuli. Na prijevoju nas je čekao spektakularan pogled na Cerro Castillo. Odmah nam je bilo jasno po čemu je planina dobila ime – kameni dvorac pun malih kula, šiljastih tornjeva i visokih zidova kao da je izašao iz neke bajke. Izgledao je kao da iza sebe skriva mračne priče o davnim kraljevstvima, zlim čarobnjacima i krvavim bitkama. (Nešto kao Gospodar Prstenova
