Rate this book

Short Letter, Long Farewell (1972)

by Peter Handke(Favorite Author)

3.68 of 5 Votes: 3

ISBN

1590173066 (ISBN13: 9781590173060)

languge

English

genre

Fiction

publisher

NYRB Classics

review 1: "U Njujorku sam. Molim te, ne traži me. Ne bi bilo dobro da me nađeš." Sa ovim pismom počinje jedna duga i nerazmrsiva potraga, iscrpljujuće i sanjarsko putovanje sa kraja na kraj Amerike. Pismo je primio muškarac iz Austrije koji boravi u Americi. Napisala ga je Džudit, žena koju je nekada volio. On odlučuje da nazove hotel iz kojeg je pismo poslato i saznaje da je Džudit napustila hotel, ali da je u sobi zaboravila svoj fotoaparat. Tako on kreće na put, iz Providensa u Njujork, ne bi li uzeo Džuditin fotoaparat iz hotela i ne bi li je, možda, pronašao.Čini se da je on prati, a ipak, sve je to samo privid. Dok putuje, on upoznaje američke sumorne i daleke pejzaže, simbole čije je značenje odavno izgubljeno, ljude, istoriju i kulturu. Zapaža nesnalažen... moreja, ljude uhvaćene u mulj dosadnih i besciljnih života, samoću; zabavu koja nije više od razonode, površnu muziku koja umara, stavove koji su sve manje lični, boje koje nestaju, ponavljanja i obrasce, nadiruću i neumornu ravnodušnost. Ipak, Amerika u njemu oživljava doživljaje iz djetinjstva, razotkriva u njegovim uspomenama nove i važne trenutke. On postaje drugačiji, otvoreniji, spremniji za sreću. Pa opet, ne može da prestane da misli na Džudit – među njima još nije sve razjašnjeno, još uvijek im nedostaje pravi završetak.On nastavlja da putuje – iz Njujorka za Feniksvil, iz Feniksvila za Sent Luis i dalje, ka Arizoni. Putuje najrazličitijim sredstvima, sam ili sa prijateljima. Vremenom, postaje očigledno da je Džudit na svakom mjestu u koje on doputuje. Sada je vjerovatnije da ona uhodi njega, u neodoljivoj težnji da ga povrijedi i uništi. Međutim, ni to nije sasvim sigurno. Izgleda kao da je oboma potrebno da se do kraja "razračunaju" sa onim drugim, da se "rastaju" međusobno sve dok u jednom trenutku odvojenost ne postane potpuna i neopoziva. Oni, zapravo, ne znaju da se suoče sa propašću vlastite ljubavi – nijedno od njih ne umije da se odvoji od onoga što su imali. Ljubav je za njih bila nježno i dragocjeno utočište, ravnoteža strepnji, dodira i povjerenja, zajednička promjena ritma srca i disanja, prilika da se svijet sagleda na plemenitiji i mudriji način – jer ljubav je uvijek potvrda smisla, iznova otkriveno pripadanje svijetu. A onda je to, postepeno, prestajalo. Nešto se nekako promijenilo, neko više nije bio isti. Ostali su strah i nemoć preobražena u mržnju. Tako su se oboje našli u Americi, u igri skrivanja i pritajenog, vrelog nasilja. Oni podmeću jedno drugom zamke i sumnjive tragove. Džudit šalje prijeteće poruke i jedan nevješto napravljen eksploziv. U Arizoni unajmljuje bandu da ga opljačka. Čini se da je naoružana i spremna na najgore. No, i pored toga, sve izgleda nekako nestvarno i na neki neobjašnjiv način … nemoguće.Njihov konačni susret "urediće" Džudit – poslaće mu razglednicu na kojoj će, žestokim potezima naliv pera, biti označeno mjesto gdje će se njih dvoje sastati. Posle svih peripetija, na drugom kraju kontinenta, u malenom mjestu na obali Tihog okeana, sunce zalazi, i on je čeka, umoran i blag. Naposletku, dolazi i Džudit, koja će najprije pokušati da ga ubije, a zatim mu, pomireno, dopustiti da je razoruža. To je i poslednji plamsaj nasilja među njima – najzad su oboje istrošeni i spremni da se njihova priča završi.Knjiga se završava u kući poznatog režisera. Kada je pogledao njegov film o Linkolnu, muškarac je bio zadivljen i do zahvalnosti dirnut – film ga je naučio pravilnijem rasuđivanju i saosjećanju. Tada je odlučio i da će, jednom, posjetiti čovjeka koji je taj film snimio. Posle susreta sa Džudit, on će ostvariti tu namjeru – posjetiće ga zajedno. U dvorištu režiserove kuće su čempresi i stabla narandži, i, dok zalazi sunce, sve je toliko lijepo, da se čini kako u sebi sadrži i odražava vječnost. Režiser je nasmijan i druželjubiv, pun priča. I on i Džudit su smireni i raspoloženi. Najzad, upućuju se jednom stazom od žutog pijeska. Počinje kiša, i Džudit na trenutak zatvara oči. Nastupio je mir. Posle svega, oboje su postali spremni da se odvoje od svoje zajedničke prošlosti, da se suoče sa svijetom i postanu ono najbolje što mogu postati. Posle nasilja i omraze, život iznalazi utjehu i kakvo takvo rješenje. Navire spokoj, makar i privremen. Sve ono zbog čega smo patili i očajavali, zbog čega smo se samozavaravali; sve ljubavi i razaranja, sve to postaje samo priča, šaljivo i sjetno prisjećanje. Priča koju će Džudit, na žutoj stazi, ispričati režiseru. Priča pomalo neuvjerljiva i tužna, kao uostalom i tolike druge ljudske pripovijesti. Priča – zaborav.
review 2: Early novella from Peter Handke - the German enfant terrible who had a great run in the 1970s similar to fellow countrymen Herzog, Fassbinder, and his pal Wim Wenders. Partly European-in-existential-crisis story (eh), but it's also equally a road trip, love story, and revenge narrative with a handful of unsettling Hitchcockian elements. It's like "Goalie's Anxiety" with a more ruminative first person narrator and more genre trappings, although they're ultimately less important. The book is deeply about the iconography of America with the story opening in Rhode Island and winding throughout the country. Some insights prove dated, some still relevant. It includes several nice digressions on the films of John Ford and has a substantial appearance by Ford himself in the last chapter of the book! The tone and pacing is leisurely like an early 70s film but the prose is beautifully precise, unearthing startling observations every few paragraphs. Excellent essay about it by Greil Marcus in "Dustbin of History," too. less

Download links for: Short Letter, Long Farewell

Advertising